Okupljanje učesnika ovogodišnjeg Marša mira u Nezuku obilježile su snažne emocije i poruke sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Među tisućama učesnika našli su se ljudi iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i svijeta, koji su u Nezuk stigli nakon višednevnog pješačenja ili kako bi se pridružili trodnevnom pohodu prema Potočarima. Za mnoge je ovo prvi Marš mira, dok se drugi na ovu trasu vraćaju već godinama, uvjereni da se sjećanje na žrtve mora čuvati i prenositi budućim generacijama.

Učesnici su pješačili u 3 etape,  tri dana, svaki dan između 25 i 30 kilometara, kroz šume i polja stazama kojima su Srebreničani jula(srpnja) 1995 , tražili spas do slobodne teritorije.

Mnogi nisu preživjeli, te su učesnici nailazili na obilježene masovne grobnice ubijenih. Za učesnike Marša mira, stanovništvo je pripremalo sokove, vodu ,voće , sendviće u znak zahvalnosti da svaki način obilježavanja GENOCIDA, u julu 1995. godine ne padne u zaborav.

U toku Marša se na određenim lokalitetima održavaju kraća predavanja, na kojima se moglo čuti i svjedočenja preživjelih  ljudi, učesnika “Marša smrti” iz 1995. godine, a mnoge od njih ćete biti u prilici lično upoznati, u koloni učesnika.

Predsjednik, Omer Alibašić, nakon Marša mira, pri susretu kada smo stigli u Potočare 11.07.2026. djelovao je skrušeno, vidjevši masovne grobnice, osjetivši put spasa kojim su Srebreničani 1995, tražili spas, ali nije spominjao iscrpljenost, suosjećao je sa nesretnim ljudima Srebreničke tragedije.